Novine su, čini se, pune vestima o pucnjavama i ubistvima raznim vrstama oružja, možda i više nego što je to bilo mračnih devedesetih. Na svakom koraku, pročitamo ili čujemo od nekog o novom napadu i novoj nesreći. Dokle tako?
Zakon o oružju je jasan – može se posedovati uz odobrenje nadležnog organa, a nositi samo i isključivo u slučaju izuzetno opravdanih razloga bezbednosti. Pa, ipak, novinski stupci su puni vesti poput „Svaki treći Srbin nosi oružje“, „Muškarac ranjen u pucnjavi u kafiću u centru Beograda“, „Ubistva u Srbiji: bodežima gađaju posred srca“, „Osamnaestogodišnjak ranjen u pucnjavi kod škole u Novom Sadu“, „Pucnjava u Beogradu, ranjen muškarac“... Zbog svega ovoga, kao i činjenice da je broj ilegalnog oružja u Srbiji i tri puta veći od registrovanog (1.2 miliona), početkom septembra pokrenut je projekat pod nazivom „Oružje na meti“ sa ciljem anonimnog iznošenja svog mišljenja o kulturi naoružanja, kao i jednako anonimnog i bezbednog mapiranja mesta i situacija gde je i kada oružje upotrebljeno. Ove prijave služe da se napravi mapa žarišta koja običnim građanima može poslužiti kao orijentir koja su mesta za izbegavanje, a policiji više nego očigledan pokazatelj na kojim mestima i lokacijama da pojačaju kontrolu. Projekat je pokrenuo Centar za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi (UNDP/SEESAK).
Ivan Zveržhanovski, vođa tima UNDP/SEESAK rekao je na nedavno održanoj konferenciji za novinare da bi ovaj projekat trebalo da omogući formiranje slike o posedovanju i upotrebi oružja, kao i o kulturi naoružanja u Srbiji.
– Postoji pretpostavka da je u Srbiji prisutna tradicionalno jaka kultura korišćenja i nošenja oružja, koju podržava većina članova društva.
Dejan Raketić iz MUP-a Srbije rekao je da se većina krivičnih dela počini nelegalnim oružjem.
– Kad bi policija znala koliko ima komada neregistrovanog oružja, otkrila bi i gde ga ima, pa bi ono bilo oduzeto. MUP Srbije je u proteklih deset godina imao više akcija legalizacije i prikupljanja nelegalnog naoružanja. U tom periodu uništeno je oko 90.000 komada oružja prikupljenog po raznim osnovama – napomenuo je Raketić.
Bili ste na žurci i neko je izvadio tatin/dedin pištolj? Vratili ste se sa svadbe pune do zuba naoružanih svatova? Neko je u školu/na fakultet doneo nož, pištolj ili bombu da se pohvali? U kraju se okuplja sumnjiva grupa ljudi za koje pretpostavljate ili znate da su naoružani? Komšija ima arsenal oružja u stanu? Upamtite – u ovim i sličnim situacijama vi niste „cinkaroš“, već osoba koja brine za bezbednost svoje i drugih porodica. Iznesite svoje mišljenje o oružju, prijavite lokacije i učinite dobro za sebe i za druge. Lokacije možete prijaviti na samom sajtu Oružje na meti, na Facebooku ili Twitteru, slanjem maila na adresu Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli ili putem mobilnih telefona preuzimanjem Ushahidi aplikacije za iPhone i Android telefone.
Sve informacije, koje budete davali su apsolutno anonimne i biće korišćene isključivo radi održavanja projekta i analize rezultata.

Gradjanin
said:
|
... Svest o oruzju je pogresno formirana kod dela nasih gradjana pa se ono tretira kao opasno,sto i jeste ako je u rukama coveka nedovoljno izgradjenog karaktera. Tada se oruzje zloupotrebi za kriminal,zastrasivanje ili iz ciste obesti jer covek ima vezu pa mu se moze a to je nesto sasvim drugo od upotrebe oruzja u drugim okolnostima kao sto su lov,streljastvo ili u krajnjem slucaju samoodbrana na koju svaki covek ima pravo. Jacanje moralne svesti i svesti o oruzju preko roditelja a i javnih sredstava informisanja ce doporineti vecoj bezbednosti. Covek obicno strada zbog nepoznavanja materije.Izbegnimo to. |
Kalamiti
said:
|
... Šalu na stranu,ovo je itekako ozbiljna tema o kojoj bi trebalo povesti racuna.Nisam znala za projekat,ali posle ovoga cu dati svoj doprinos i reci sta imam. |



a li je to tvoj čla...



