| Indeks članka |
|---|
| Pojam i vrste hakera |
| Nastavak |
| Sve strane |
Reč haker većinu ljudi neupućenih u računare asocira na uništavanje kompjutera i štetu za koju su čuli da su je „kompjuterski manijaci“ napravili. To je zato što su mediji stvorili takvu sliku o ljudima koji sebe nazivaju hakerima ne ulazeći pri tom u vrste aktivnosti kojima se ti ljudi bave i ne analizirajući dovoljno ovu novu zajednicu nastalu u drugoj polovini prošlog veka kao posledica vrtoglavog razvoja računarske tehnologije.
Tokom godina, uporedo sa razvojem kompjutera, reč hack je menjala svoje moderno značenje tako da postoji više varijanti njenog objašnjenja. Prema Novom hakerskom rečniku, termin hacker ima sledeća značenja:
• osoba koja uživa u istraživanju detalja u programiranim sistemima i poboljšanja njihove upotrebne moći, suprotno većini korisnika koji uče samo neophodni minimum korišćenja tih sistema.
• osoba koja programira sa entuzijazmom (čak i opsesivno) ili koja više uživa u programiranju nego u teoretisanju o istom.
• osoba sposobna da proceni prave vrednosti
• osoba koja je dobra u brzom programiranju
• osoba koja je ekspert za neki korisnički program ili provodi mnogo vremena koristeći ga (na primer Unix hacker)
Ovih pet definicija su međusobno povezane i ljudi na koje se one odnose slažu se sa ovim opisima. Međutim, postoji još nekoliko opisa hakera , a to su:
• ekspert ili entuzijasta bilo koje vrste (na primer astronomy hacker)
• osoba koja uživa u intelektualnim izazovima i koja se trudi da pređe postojeće granice kreativnosti
• maliciozna osoba koja njuškanjem dolazi do poverljivih informacija.
• član globalne zajednice definisane Internetom
I Oksfordski rečnik engleskog jezika ima nekoliko definicija hakera:
• entuzijasta u programiranju ili korišćenja računara zarad njih samih
• osoba koja koristi svoje veštine za neovlašćen pristup računarskim podacima i mrežama.
Kao što se vidi, neke od ovih definicija imaju krajnje negativnu konotaciju. Međutim, prava istina je potpuno drugačija, što će biti jasno čim se ustanove vrste hakera. Hakeri sebe smatraju elitom zasnovanoj na meritokratiji tj. zaslugama i vrlinama. Što više stvari uradiš, više će te ceniti. Međutim, postoji više kriterijuma klasifikacije hakera. Jedna od njih je prema kriterijumu poštovanja etike.
Hakerska etika ne postoji nigde kao pisan i zvaničan dokument. Ipak, najbliži njenom određenju bio je Steven Levy, koji je u svojoj knjizi iz 1984. godine „Hakeri: Heroji kompjuterske revolucije“ nabrojao šest glavnih principa hakerske etike. Oni su:
• pristup računarima i svemu što može da nas nauči o tome kako svet funkcioniše – mora biti neograničen i potpun
• sve informacije moraju biti slobodne (javne)
• odbojnost prema vlastima i autoritetima - potsticanje decentralizacije
• hakere bi trebalo ceniti po njihovom haku, a ne po lažnim kriterijumima kao što su diploma, starost, rasa ili položaj u društvu
• na računaru se kreira umetnost i lepota
• računari mogu promeniti život na bolje.
Osnovni kriterijum podele hakera jeste prema etičkoj prirodi dela kojima se bave. Tu postoje:
„Bele kape“ (White hat hackers) – bave se zaštitom sistema i mreža računara. Trude se da poboljšaju zaštitu sistema da ne bi došlo do „provaljivanja“ u njih i nanošenja štete. Strogo se pridržavaju pravila hakerske etike u korišćenju informacija i moći. Nastali su krajem 70-tih godina prošlog veka od odreda Tigrova, čitavih timova sastavljenih od hakera, koji su bili zaduženi za održavanje bezbednosti sistema u laboratorijama i velikim kompanijama. Tigrovima je to profesionalna orijentacija, njihov posao je da hakuju kako bi ispitali ili poboljšali slabosti postojećih sistema računara. Po pravilu se „iznajmljuju“ od kompanija da bi „provalili“ u računar, a zatim obavestili vlasnika na koji način je to urađeno i kako popraviti određenu manjkavost bezbednosti.
„Sive kape“ (Gray hat hackers) – jesu nešto između „crnih“ i „belih“ kapa. Većinom su to hakeri koji su u mladosti tokom učenja na računarima kršili Etiku, da bi kasnije to svoje stečeno znanje primenjivali po svim njenim pravilima. Takav je, na primer, nemački haker Mixter koji se u javnosti deklarisao kao „siva kapa“ koja je od nedavno postala „bela kapa“ jer je shvatio da je, „prekoračivši zakonske granice ispao budala pred nemačkim pravosudnim zvaničnicima.“ Ove vrste hakera prepliću se i ima ih i među „crnim“ i među „belim kapama.“
„Crne kape“ (Black hat hackers) – gledano „spolja“, totalno su suprotni „belim kapama“. Preziru pripadnike „belih kapa“ i trude se da „slome“ svaki vid zaštite računara. I oni poštuju Levy-jevu etiku, s tim što je interpretiraju na sasvim drugi način. Princip da sve informacije treba da budu slobodne daje im opravdanje da provaljuju u tuđe sisteme. Uz Levyjevu Etiku, poštuju i izmenjenu verziju New Hacking Manifesta u kome osuđuju hakere „bele kape“. Preziru bavljenje računarima iz materijalnih razloga, kao i industriju koja zarađuje novac na poboljšanju bezbednosti računara. Neretko se dešava i da unište neki deo sistema, obore neku veb stranicu ili obrišu dokumenta iz računara u koji su „provalili“. U njihove aktivnosti spada i kreiranje i oslobađanje „virusa“ i „crva“ koji nanose štetu korisnicima računara. Ne treba ih mešati sa ljudima koji prave „viruse“ bez namere da ih ubace u druge računare, već samo radi ispitivanja postojeće bezbednosti nekog računara.
Ako za kriterijum uzmemo stručnost za određeni program, operativni sistem ili neku oblast kao što smo već pomenuli u prethodnom poglavlju postoje: Unix hackers, Windows hackers, Game hackers...
Mnogo detaljnija i preciznija podela je na sledeće vrste hakera koje se međusobno prepliću i dopunjuju jer bez znanja jedne oblasti računara nije moguće postati ekspert u drugoj. Dakle, ovde su kriterijumi za klasifikaciju i nivo veštine rada na računaru, i sfera interesovanja i etički momenat samog hakovanja. Tu postoje:
• old school hackers – hakeri „stare škole“
• phreakers
• crackers
• warezd00dz
• hacktivists
• larval and newbies
• cript kiddies i lamers
Ova podela hakera na vrste prema više kriterijumima je uslovna i nikako nije konačna. Za neke vrste teško je pronaći tačne granice, neke se međusobno prepliću dok neke ne mogu jedna bez druge. Svaka klasifikacija hakera je uslovna i nikako nije konačna. U svakom slučaju, za očekivati je da se sa razvojem kompjuterske industrije poveća i segmentacija ove mlade potkulture, kao i broj njenih pripadnika.U svakom slučaju, za očekivati je da se sa razvojem kompjuterske industrije poveća i segmentacija ove mlade potkulture, kao i broj njenih pripadnika.








